što pripadaš ljubavnicima, pjesnicima i maštarima!
O, Noći silueta, duhova i sjeni!
O, Noći čežnje, ljubavi i uspomena!
...
Ti si tama koja nam nebeska svjetla pokazuje, dok je Dan
svjetlost što nas u
zemaljsku tamu gura.
Ti si nada koja nam oči otvara pred divotom Beskraja, a
Dan je obmana što
nas kao slijepce vodi svijetom normi i ograničenja.
Drugovah s tobom, o Noći, sve dok ne postadoh na
tebe nalik; uz tebe se
privijah sve dok se moje želje s tvojima ne izmiješaše;
voljeh te sve dok se moje
biće ne pretvori u tvoje naličje. Zato su u mojoj duši
sjajne zvijezde koje uvečer
ljubav rasijava, a ujutro ih ubiru nemiri. Zato mi je u
treperavom srcu mjesec što
hita, čas kroz nebesko oblačje, čas prostranstvom
prepunim snova u pohodu.
...
Ja sam poput tebe, o Noći, i dokle živim moje jutro neće
doći.
Halil Džubran
